Filmovi

Sitni newyorški prevarant mađarskog porijekla, Willie, dobiva poziv od tetke iz Clevelanda koja mu priopćava da će ga posjetiti mlada rođakinja Eva iz Mađarske. Willie se tome protivi i isprva Evu neprijateljski dočeka zahtijevajući da govori samo engleski, no ubrzo ona mu se svidi. Nakon deset dana, Eva otputuje tetki u Cleveland, a godinu kasnije Willie i njegov najbolji prijatelj, dobrodušni Eddie, odlaze joj u posjet. Jaka je zima i njih troje vrijeme provode kartajući i gledajući filmove…

U svom drugom dugometražnom ostvarenju Čudnije od raja, proširenoj verziji istoimena srednjemetražnog filma naknadno preimenovanog u Novi svijet, Jim Jarmusch motivima društvene marginaliziranosti, putovanja, nekomunikativnosti i pop-kulture iz prvijenca Neprekidni praznici dodaje percepciju Amerike očima autsajdera i stranca. Također, radikalno minimalizira ionako minimalistički stil, naraciju i dramaturgiju (čitav film snimljen je u kadrovima-sekvencama odijeljenima crnim blankovima) te inzistira na apsurdističko humornim dijalozima, koji će također postati jedan od njegovih zaštitnih znakova. U glavne uloge postavio je troje glazbenika – jazzera Johna Lurieja, s kojim je prethodno pisao muziku za Neprekidne praznike, violinisticu Eszter Balint te bubnjara i bivšeg člana znamenitog nezavisnog rock sastava Sonic Youth, Richarda Edsona. Film je imao velik odjek – premijerno je prikazan u Cannesu gdje je nagrađen Zlatnom kamerom za najbolji debi (iako nije bio autorov debitantski rad), potom je u Locarnu dobio Zlatnog leoparda za najbolji film i nagradu ekumenskog žirija, da bi naposljetku na Sundanceu primio specijalnu nagradu žirija. Nacionalno društvo američkih filmskih kritičara proglasilo ga je filmom godine, a 2002. uvršten je u Nacionalni filmski registar kao djelo od posebnog značenja. Čudnije od raja ključni je američki nezavisni film osamdesetih, čiji je odličan odjek omogućio ne samo daljnji respektabilni razvoj Jarmuschove karijere, nego i nastup na veliku scenu američke nezavisne produkcije općenito, te afirmaciju autora poput braće Coen, Spikea Leea i Stevena Soderbergha.