Filmovi

Debitantsko dugometražno ostvarenje Jacquesa Rivettea jedan je od temeljnih, iako često zanemarenih, naslova francuskog novog vala. Iako je sniman od 1958. uz pomoć kolega poput Truffauta i Chabrola, završen je tek nakon njihovih slavnih debija. Radnja prati studenticu književnosti koja se preko brata uključuje u krug boemskih intelektualaca i umjetnika. Glavni zaplet vrti se oko zagonetnog samoubojstva španjolskog skladatelja Juana te pokušaja redatelja da postavi Shakespeareovu dramu Periklo.

Film karakterizira prožetost hladnoratovskom paranojom i osjećajem neuhvatljive globalne urote. Rivette koristi elemente detektivskog trilera, ali ih dekonstruira – istraga ne vodi do jasnih odgovora, već do metafizičke tjeskobe. 

Ključna obilježja filma su tretman grada kao labirinta. Pariz nije samo kulisa, već zagonetni prostor koji zrcali unutarnju dezorijentaciju likova, metatekstualnost - stalno ispreplitanje kazališne probe i "stvarnog" života te osjećaj duha kolektiviteta (cameo nastupiJean-Luca Godarda i Claudea Chabrola). 

Film je značajan kao intelektualno najzreliji rani rad pokreta, istražujući granice između umjetnosti, politike i osobne opsesije.