U nedjelju 8. ožujka odigran je revanš šahovske partije prvi put odigrane davne 1957., ali ovaj put je Smrt za pravo odigrala šah-mat i veliki Max von Sydow je morao potpisati poraz i popratiti je na 'drugu stranu'. Smatramo kako vam je ova alegorija kristalno jasna, no za one koji ipak nisu shvatili govorimo o antologijskom filmu ''Sedmi pečat'' Ingmara Bergmana i prizoru koju će zauvijek ostati urezan u povijest sedme umjetnosti. Da, Carl Adolf 'Max' von Sydow nas je ove nedjelje napustio u 91. godini života i ispisati crtice iz njegove iznimne karijere i života u tek nekoliko rečenica nezahvalan je posao, no smatramo kako je ova glumačka legenda zaslužila makar toliko.
Rođen 1929. u Lundu, Švedskoj, von Sydow je već u srednjoj školi otkrio ljubav spram glumi i kazalištu te je 1948. upisao studij glume u 'Kraljevskom dramskom kazalištu'. Visok, koščat i mršav, plavokos, izdužena lica koje je se s lakoćom moglo transformirati iz autoritativne i prijeteće pojave u onu ranjivu i progonjenu, von Sydowu nije trebalo suviše vremena kako bi ostvario svoju prvu filmsku ulogu, a to se dogodilo već 1949. u drami ''Only a mother'' Alfa Sjöberga s kojim je ponovio suradnju dvije godine kasnije.
Ipak, uloga viteza Antoniusa Blocka iz gore navedenog ''Sedmog pečata'' bila je ta koja ga je vinula u zvijezde i predstavila međunarodnoj publici. Von Sydow i Bergman su na snimanju filma stvorili neraskidivu kemiju koja je urodila s još 10 zajedničkih filmova (teško je izdvojiti koji je bolji od kojeg), no on je znao kako je sposoban i spreman učiniti velike stvari i izvan rodne Švedske. Nije to bio neki skromni početak i mala rola u holivudskom B 'filmiću' već glavna uloga u povijesnom spektaklu George Stevensa ''Najveća priča ikad ispričana''. Znate li koga je tamo tumačio? Ni manje ni više već samog Isusa Krista! Na njegovu žalost, film je u produkcijskom kaosu izgubio svoj ogroman potencijal (dio filma je čak režirao i veliki David Lean) te je izostao očekivani uspjeh, no von Sydow je svoj posao odradio na upečatljiv način i svima je postalo kristalno jasno kako neće tako brzo otići iz Holivuda.
Premda kroz narednih desetak godina nije dobivao glavne uloge u nekim većim holivudskim produkcijama, von Sydow je postao jedan od najzaposlenijih glumaca i dokazao kako je uz talent i predanost ipak moguće ostvariti zapaženu međunarodnu karijeru. Kao potvrdu te teze 1973. je dobio glavnu ulogu svećenika Merrina u legendarnom horor filmu Williama Friedkina ''Egzorcist'' koja mu je do samog kraja života zacementirala status glumačke legende. Od tog filma nadalje, von Sydow je ostvario preko stotinu uloga kako na velikim i malim ekranima tako i na kazališnim daskama, posuđivao glas u brojnim videoigrama i crtićima, a 1988. se okušao i u ulozi redatelja s filmom ''Katinka'' što je na kraju rezultiralo nagradom 'Guldbagge' za najboljeg redatelja.
U svojoj bogatoj karijeri surađivao je s velikim redateljskim imenima poput: Johna Hustona, Sydneya Pollacka, Francesca Rosija, Stuarta Rosenberga, Bertranda Taverniera, Johna Miliusa, Davida Lyncha, Stevena Spielberga, Woodya Allena, Wima Wendersa, Daria Argenta i brojnih drugih. Tumačio je naciste, književnike, slikare, kraljeve pa i čak i Vraga, a na samom kraju karijere se pobrinuo da ga upamte i mlađe generacije pa je tako prihvatio epizodnu ulogu u spektaklu ''Ratovi zvijezda: Sila se budi'', odnosno, popularnoj TV seriji ''Igra prijestolja''. Oskari ga nisu osobito ljubili i u svojoj bogatoj karijeri bio je nominiran tek dvaput, no na ovakve nepravde smo ionako davno navikli. Nagradama i priznanjima unatoč, von Sydow će sa svojim nezaboravnim ulogama ostati besmrtan i na tome mu beskrajno hvala!
