Novosti

IN MEMORIAM: Richard Donner

06.07.2021.

I dok smo se sinoć uz mnogobrojnu razgaljenu publiku veselili glazbenom geniju jedinstvenog Davida Byrnea u izvanrednom koncertnom filmu ''Američka utopija'' Spikea Leeja, društvene mreže, filmske i medijske kuće prenijele su tužnu vijest kako nas je u dobi od 91. godine napustila redateljska veličina, čovjek koji je obilježio mnoga djetinjstva s filmovima koji se i dan danas opetovano gledaju, legendarni Richard Donner. U kratkim crticama ćemo se dotaknuti njegova životnog puta i karijere, a onima koji se do sad nisu upoznali s njegovim likom i djelom ukazati na njegov neponovljiv stil.

Rođen u židovskoj obitelji pod imenom Richard Donald Schwartzberg 24. travnja 1930. u Bronxu, New York, Richard je od rana žudio postati glumcem premda, a to je i činio kroz 'Off-Broadway' predstave sve dok se nije odselio u Kaliforniju i ostvario prvi doticaj sa svijetom filma gdje je karijeru počeo graditi na scenarističkom polju potpisavši dvije priče, odnosno, dva scenarija za TV serijal ''Ljudi iz Annapolisa'' iz 1957. Ubrzo se na nagovor redatelja Martina Ritta okušao i redateljskim vodama isprva režiravši TV reklame i pojedine epizode TV serijala poput ''Pisma Loretti'', ''Tražen: Živ ili mrtav'' ili ''Visok čovjek'', no nije trebao čekati suviše kako bi ostvario svoj prvi filmski debi, hladnoratovsku dramu ''X-15'' (1961.) koja kazuje priču o test pilotima vojnih mlažnjaka.

Nažalost, spomenuti film nije polučio neki grandiozan uspjeh te se Donner vratio radu na televiziji strpljivo čekajući novu priliku. Ona pak i nije stigla tako brzo, ali se do 1968. i drugog filma ''Sol i papar'' dobro 'iskalio' radom na nebrojenim TV serijalima. Niti ovaj komični triler s popularnim Sammyem Davisom Jr.-om nije glasno odjeknuo, no Donner barem nije treba čekati novih 7 godina do novog filma već je isti izbacio 1970. Na njegovu nesreću, niti renomirana imena poput Charlesa Bronsona, Honor Blackman, Trevora Howarda ili Jacka Hawkinsa nisi bila dovoljna da romantičnu komediju spase od novog flopa.

Sad već indisponirani Donner, vratio se radu na TV-u ne nadajući se novoj velikoj prilici, no ona se ipak dogodila 1976. kad mu je povjerena režija, kasnije će se pokazati, jednog od najboljih horora u povijesti, nadnaravnog ''Pretkazanja''. Donner je sav svoj dugogodišnji rad i talent stečen na TV projektima pretočio u film koji pršti briljantno režiranim sekvencama i jezom koju osjećate nakon svakog ponovnog gledanja i bilo je posve jasno kako će se tog trenutka njegov život i karijera u potpunosti promijeniti.  

Zahvaljujući ogromnom financijskom uspjehu i priznanju kritike koju je ''Pretkazanje'' donijelo, Donner se iznenada našao u poziciji u kojoj je mogao birati sljedeći projekt, a on se na radost brojnih fanova stripa odlučio na adaptaciju najpopularnijeg američkog superherojskog stripa, Supermana. Oko tog grandioznog projekta su se godinama vrtjela brojna respektabilna, kako redateljska tako i glumačka imena, no nakon uspjeha spomenutog horora, odluka producenata je pala na Donnera. Omogućen mu je pozamašan budžet (cca 55 milijuna dolara) i zvučna glumačka imena poput Marlona Branda i Genea Hackmana s idejom paralelnog snimanja nastavka. 

Donner je već u startu angažirao novog scenarista da prepravi za njegove pojmove pre djetinjasti Puzzov scenarij, a kao rezultat smo dobili prvi pravi nezaboravni superherojski blockbuster koji je zauvijek utjecao na živote svih tinejdžera i onih koji su se osjećali mlado. Bio je to, a i ostao, spektakl za pamćenje i potvrda Donnerova talenta, no nemilosrdni producenti nisu osobito ljubili Donnerovu ideju da se nastavak još više udalji od djetinjarija te su dovršetak prepustili zaigranom Richardu Lesteru koji ga je pošteno 'okrnjio' nepotrebnim campom. Srećom, 2006. smo konačno dočekali i Donnerovu redateljsku verziju koja je nemjerljivo bolja od one koju se producenti gurali u kina.

Nakon tog neugodnog iskustva s bogatim studijima i njihovim nerazumnim producentima, Donner se okrenuo skromnije budžetiranoj komičnoj drami ''Unutarnji pokreti'' (1980.) i ''Igračka'' (1982.) koji su se u konačnici pokazali tek solidnim, ako ne i lošim filmovima. 1985. Donner je krenuo u novi izazov prihvativši režiju filma produciranog i napisanog od strane najpopularnijeg redatelja u Hollywoodu, Stevena Spielberga. Dakako riječ je o jednom od najpopularnijih 'dječjih' filmova svih vremena, fantastičnim ''Goonesima''. Priča o skupini dječaka koja pred deložacijom kuće jednog od njih krenu u suludu potragu za blagom, pronašla je lako put do srca filmofila svih uzrasta, a ne samo djece i Donneru omogućila još jedan hit u karijeri koja se tad nalazila u blagoj krizi. 

Te iste 1985. ultra produktivni Donner pobrinuo se za režiju i jednog od omiljenih filmova unutar žanra fantazije, a riječ je o nezaboravnoj priči ''Žena sokol'', rado gledanoj i često ponavljanoj i na našim televizijskim kanalima. Dvije godine kasnije, Donner uz pomoć scenarista i povremenog glumca Shanea Blacka kreira, kasnije će se pokazati, prvi nastavak jednog od najuspjelijih i najboljih serijala u povijesti, akcijsku komediju ''Smrtonosno oružje''. Zahvaljujući briljantnoj priči i neopisivoj kemiji glumačkog tandema Gibson/Glover, Donner nije imao suviše problema u kreaciji jedne od ponajboljih 'buddy buddy' akcijskih komedija u filmskoj povijesti. S tim filmom je ujedno započelo i dugogodišnje prijateljstvo i suradnja s Melom Gibsonom koja se uz nastavke serijala ''Smrtonosno oružje'' kasnije protegla kroz uspješnice ''Maverick'', odnosno, ''Urota''. 

Paralelno sa sve uspješnijom redateljskom karijerom, Donner je gradio i onu producentsku pa smo tako početkom milenija zahvaljujući njegovom angažmanu svjedočili i nastanku uspješnog serijala o 'X-Menima'. Njegova ljubav spram stripovima tu pak nije nestala već se manifestirala i kroz pisanje priča za nekoliko stripova o voljenom Supermanu koje su objavljene u 'Action Comics' magazinu. Za života, Donner je bio i gorljiv pobornik ljudskih i životinjskih prava, odnosno, kontrole oružja, a te motive je često znao kroz kojekakve plakate i reklame provlačiti i kroz svoje filmove. Režije se posljednji put primio 2006. i posve solidan krimi triler '’16 blokova'', a ostaje žal što unatoč željama kako glumaca, tako i njegovoj, nikad nije uspio režirati peti nastavak iz serijala ''Smrtonosno oružje''.

Na kraju, moramo mu odati počast i zahvaliti na svim tim divnim filmovima koji su nam obogatili i obilježili filmofilske živote, koji će nas vječno podsjećati na njegov talent i kojima ćemo se uvijek rado vraćati. Gospodine Donner, hvala!