Film kojemu je publika 19. ZagrebDoxa dodijelila najveće ocjene i ovogodišnji dobitnik HP Nagrade publike je film ''Vrane su bijele'', redatelja Ahsena Nadeema. Glavnu festivalsku nagradu osvojio je film ''Manifest'', autora/ice pod pseudonimom Angie Vinchito u međunarodnoj konkurenciji te Nikolaus Geyrhalter za film ''Van prostora i vremena'' u regionalnoj konkurenciji, dok je Mali pečat za najbolji kratkometražni film otišao u ruke Borisa Poljaka, za njegov film ''Horror Vacui''. Hrvatsko-nizozemskom filmu ''Prizori s mojim ocem'', Biserke Šuran i ''Između revolucija'' Vlada Petrija pripala su posebna priznanja u regionalnoj konkurenciji, kao i filmovima ''Alis'', Clare Weiskopf i Nicolása van Hemelrycka, i ''Susjed Abdi'', Douwea Dijkstre, u međunarodnoj.
Na dodjeli nagrada proglašeni su pobjednički filmovi ovogodišnjeg izdanja Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox. Na festivalu koji je u kinu Kaptol Boutique Cinema otvoren prošle nedjelje publika je imala priliku pogledati čak 116 filmskih ostvarenja u dvanaest programa, a za službenu festivalsku nagradu Veliki pečat natjecalo se dvadeset ostvarenja u međunarodnoj te isto toliko u regionalnoj konkurenciji.
Međunarodni žiri čiji su članovi bili redatelj Igor Bezinović, producentica Zdenka Gold i distributer Peter Jaeger Veliki pečat u ovoj sekciji dodijelili su filmu Manifest. “Gledanje ruskih tinejdžera na Youtubeu 68 minuta možda i ne bi bilo nešto što želite gledati na ekranu, ali jednostavan filmski stil i sadržaj Manifesta čine šokantan politički film koji predstavlja suvremenu političku situaciju na potpuno drugačiji način nego onaj koji gledate u vijestima” stoji u objašnjenju žirija. Manifest, u potpunosti sastavljen od videozapisa tinejdžera na društvenim mrežama koji prolaze kroz neprijateljski orijentiran sustav obrazovanja i klimu straha u suvremenoj Rusiji, premijerno je prikazan i nagrađen i na najvećem svjetskom dokumentarističkom festivalu IDFA-i.
Posebna priznanja u međunarodnoj konkurenciji dodijeljena su filmovima Alis Clare Weiskopf i Nicolása van Hemelrycka i Susjed Abdi, Douwe Dijkstre, za kojeg je žiri istaknuo: ” Iako se bavi ozbiljnom tematikom, film je jedan od rijetkih filmova u natjecateljskoj konkurenciji koji na razigran način prikazuje proces snimanja filma, dopuštajući i protagonistu i autoru da se zabave i pritom nose s traumama iz prošlosti.” U svom objašnjenju za posebno priznanje filmu Alis, žiri navodi: “Skupina djevojaka priča nam priču o izmišljenoj prijateljici i vodi publiku na putovanje kroz svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. Napravljen s velikim povjerenjem među filmašima i likovima, ovaj film vas tjera da zavolite subjekte i tjera vas da razmišljate o njihovoj generaciji diljem svijeta”.
U regionalnoj konkurenciji Veliki pečat otišao je filmu Van prostora i vremena čiju režiju potpisuje Nikolaus Geyrhalter, a odluku je donio regionalni žiri čiji su članovi bili direktorica Krakow film festivala Barbara Orlicz-Szczypuła, filmski kritičar Steve Rickinson i redateljica Corina Schwingruber Ilić. Žiri je svoju odluku obrazložio: “Umjetničko djelo koje potiče na razmišljanje i bavi se najkritičnijim problemom našeg vremena i potrebom za hitnim rješenjima, daje jedinstvenu perspektivu stvarajući distancu između gledatelja i problema, otkrivajući čudnu prirodu otpada. Promatračko oko, nudi vizualnu studiju globalnog problema gospodarenja otpadom, ostavljajući gledatelja zadubljenog u apsurdnost problema i pitanje kako je do njega došlo. Nadalje, estetski pristup filmu, mješavina slikovne ljepote i realizma, pridodaje njegovoj snazi, podsjećajući nas da je problem neizbježan, hitan i golem.”
Posebno priznanje u regionalnoj konkurenciji pripalo je hrvatsko - nizozemskom dokumentarcu Prizori s mojim ocem, Biserke Šuran, koji je, kako je žiri pojasnio “posebnim filmskim pristupom dao drugačiji uvid u priču o izbjeglištvu, sagledanu iz perspektive dviju generacija” i Između revolucija Vlada Petrija, “dirljivim memoarima o odanom prijateljstvu, izgrađenima u cijelosti od arhivskih snimaka i živopisnog soundtracka, koji pružaju subjektivnu, žensku perspektivu borbe za bolju budućnost u društvima koja su slomila represivni politički režim”.
Novčane nagrade za Velike pečate u međunarodnoj i regionalnoj konkurenciji, u iznosu od 1500 Eura dodjeljuju se pod pokroviteljstvom Aviteha.
Mali pečat za najbolji kratki film iz natjecateljskog programa, o čemu su odlučili Ivan Ramljak, Christine Camdessus i Andrej Korovljev osvojio je film Horror Vacui, redatelja Borisa Poljaka. Žiri u sastavu producentica Christine Camdessus, redatelj Andrej Korovljev i redatelj Ivan Ramljak svoju je odluku objasnio:”U pomno konstruiranim dugim statičnim kadrovima autor promatra ispoljavanje vojne moći, ne znajući svjesno da ima nesretan predosjećaj. Iako dokumentira kolektivne rituale, majstorski uspijeva uhvatiti pojedinačne karaktere i emocije, čak i usamljene gusjenice. Tako stvaramo savršenu sliku strašnog i tjeskobnog vremena u kojem živimo”. Posebna priznanja dobila su dva filma. Utjecaj filma Izlazak, Evgenie i Maxima Arbugaeva riječima žirija, u isto je vrijeme toliko emotivno snažan i razoran da nas ostavlja bez riječi i na neobičan način podsjeća na odgovornost koju svi nosimo, a Susjed Abdi, Douwea Dijkstrea, na pametno osmišljen način kroz višeslojni stil koji uvijek drži publiku angažiranom, razotkriva jedinstvenu priču o iskupljenju.
Za podizanje naše svijesti o ključnim temama društvenog ugnjetavanja i autoritarizma, koje se obrazovnim sustavom prenose s generacije na generaciju, kao i o njegovom hrabrom i političkom karakteru i prepoznatljivom filmskom jeziku, Nagrada Movies That Matter za ostvarenje koje na najbolji način promiče ljudska prava također je pripala filmu Manifest, Angie Vinchitoza. Dodijelio ju je žiri u sastavu Luca D'Introno, povjesničar Tvrtko Jakovina i novinarka Snježana Pavić. S ratom u Europi, govoriti o dezerterstvu doista je subverzivno, i zato je specijalno priznanje dodijeljeno Damiru Markovini i Dezerterima, filmu o autorovoj generaciji izbjegloj iz ratnog Mostara devedesetih.
Mladi žiri u čijem su sastavu bili redatelji Joren Slaets, Sigal Yehuda i Biljana Tutorov dodijelili su Mali pečat za najbolji film mladog/e autora/ice do 35 godina, a nagradu je a nagradu je odlukom većine članova žirija dobio film Prizori s mojim ocem, Biserke Šuran. Posebna priznanje dobili su filmovi Vrata sna, Negin Ahmadi i Divlje ranjene životinje Jakoba Pagel Andersena. U svom obrazloženju, žiri je pozdravio hrabrost i predanost redatelja Negina Ahmadija, a temu smatraju pravovremenom, važnom i jedinstveno relevantnom. Film Jakoba Pagel Andersena posebno priznanje je dobio zbog emocionalnog otvaranja na način na koji se muškarcima obično rugaju i za snimanje “uvjerljivim vizualnim jezikom”.
Članovi međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, Josip Jurčić, Maximilian Schäffer i Ana Šturm dodijelili su istoimenu nagradu filmu U posjeti Fortuni, Mátyása Kálmána. “U posjetu Fortuni jednostavan je i suosjećajan dokumentarac koji svoje neuobičajene teme tretira s dostojanstvom i pažnjom. Kálmán uzima vremena da razvije istinsku vezu sa svojim protagonistima i uspijeva izbjeći njihovo zašećerenje s jedne strane ili iskorištavanje njihovih očitih neuspjeha s druge strane. Posjet Fortuni prizemni je portret temeljne ljudske potrebe da bude voljen i priznat” stoji u obrazloženju žirija.
O nagradi Teen Dox, koja se dodjeljuje filmu iz istoimenog programa koji na najbolji način govori o problemima mladih, odlučivali su učenici i učenice Prve privatne gimnazije Zagreb. Nagradu Teen Dox osvojio je kratkometražni film Iz pozadine pseudomarksističke medijske gerile Total Refusal koja istražuje i prakticira strategije umjetničke intervencije u suvremenim računalnim igrama. U svom obrazloženju, učenici su naveli: “Ovaj dokumentarac o virtualnom svijetu predstavlja onaj stvarni u kojem živimo. Film koristeći računalnu estetiku, govori o pozadinskim likovima u videoigricama, tj. NPC-jevima čime podcrtava problematiku složenih društvenih odnosa. Zbog različitih razina na kojima ostvaruje svoje značenje, film je poticajan za gledatelje svih generacija otvarajući pitanje normalnosti i slobode.” Napušteni u Toljatiju, Laure Sisteró dobio je posebno priznanjeTeen žirija, koji po njihovom mišljenju “moćnim kadrovima prati sudbine mladih u ruskom velegradu na rubu propasti. Njihova je priča predstavljena univerzalnim sukobima starog i mladog, prošlosti i sadašnjosti, očajanja i nade”.
Nagrada Počasni Pečat koja se dodjeljuje autorima koji sur kvalitetom svojih radova prisutni i presudni u dokumentarizmu godinama, pa i decenijama, a dodjeljuje je direktor festivala Nenad Puhovski ove godine ide autoru koji je za relativno skroman opus od svega devet filmova uspio ne samo dobiti tridesetak nagrada već među njih ubrojiti i Zlatnog lava u Veneciji, Zlatnog medvjeda na Berlinaleu, nagradu Europske filmske akademije, nagradu na Cinéma du Réel, biti nominiran za Oscara i – dobiti Veliki pečat Regionalne konkurencije na ZagrebDoxu. Radi se o talijanskom redatelju Gianfrancu Rosiju čiji su filmovi Ispod razine mora, Sacro Gra, Gori more, Nokturno i Na putu koji je prikazan na ovogodišnjem ZagrebDoxu, već odavno postali sastavnim dijelom europske dokumentarne filmske baštine.
Izvor: ZagrebDox
