COVID-19 je dobrano uzdrmao svijet i živote kakve znamo, obustavio brojne aktivnosti i na određeno vrijeme prisilio na zatvaranje vrata brojnih ustanova uključujući i našu Kino Zonu. To nas dakako ne sprječava govoriti o filmu, osvrnuti se na neke događaje, filmove i istaknute umjetnike koju su obilježili svijet sedme umjetnosti. Danas ćemo tako govoriti o jednom o najslavnijih filmskih komičara svih vremena koji se rodio baš na današnji dan 1926. Riječ je o neponovljivom Jerryu Lewisu, čovjeku koji je nasmijavao brojne generacije, a ponekad i oduševio svojim dramskim glumačkim mogućnostima.
Rođen u Newarku 1926. pod imenom Jerome Joseph Levitch, slavni komičar u svojim formativnim godinama napušta srednju školu (navodno zbog udaranja ravnatelja koji mu je uputio anti-semitističke opaske) i započinje ganjati karijeru u vodvilju. Preuzima očevo kazališno prezime Lewis i polako osvaja publiku svojim karakterističnim nastupima temeljenim na slapstick komediji i fizičkoj glumi. 1946. se udružuje s jednakom slavnim pjevačem i glumcem Deanom Martinom i nakon brojnih uspješnih klupskih nastupa, duo 1949. starta u serijalu filmova za produkcijsku kuću Paramount, odnosno u popularnoj NBC-evoj radio emisiji ''The Martin and Lewis Show''.
Filmovi poput ''My Friend Irma'', ''At War with the Army'', ''Scared Stiff'', ''The Caddy'' ili ''Artists and Models'' pretvaraju ih u globalno popularne zvijezde, a zahvaljujući kombinaciji glazbenih numera i romantike za koje je bio zadužen Martin odnosno komedije koja je pak bila Lewisova domena, duo jako brzo postaje najprofitabilniji glumački par u Hollywoodu. Zajednička suradnja ovog neponovljivog dvojca potrajala je sve do 1956. i filma ''Hollywood or Bust'', a onda je svako od njih počeo ganjati samostalne karijere. Do konca 60-ih Lewis je zacementirao svoj zvjezdani status i zaredao niz hitova uključujući i žanrovske klasike: ''Nutty Professor'', ''The Bellboy'', ''The Errand Boy'', ''The Ladies Man'', ''The Patsy'' u kojima je uz svoje komičarske sposobnosti potvrdio i one scenarističke, odnosno, redateljske.
1972. Lewis snima jedan od najpoznatijih filmova (op.a. ''The Day the Clown Cried'') koji zbog pravnih problema nikad nije dočekao svoju službenu premijeru, ali svojom intrigantnom premisom o klaunu, koji uveseljava židovsku djecu u nacističkim logorima prije njihova pogubljenja, itekako zadužuje talijanskog komičara Roberta Benignija i inspirira ga za stvaranjem svima znanog filma ''La vita è bella'' koji Talijanu donosi Oskara u kategorijama najboljeg glumca i najboljeg stranog filma. Siroti Lewis nije bio te sreće i njegov film je zauvijek ostao u bunkeru, a interes publike koncem 60-ih i 70-ih za njegovim prepoznatljivim kreveljenjem polako, ali sigurno počinje opadati.
Lewis se na velike ekrane vraća 1980. s propalom komedijom ''Hardly Working'', još gore prolazi dvije godine kasnije sa SF parodijom ''Slapstick (Of Another Kind)'' koja mu donosi i nominaciju za sramotnu ''Zlatnu malinu'', no te iste godine sa Scorseseom i De Nirom snima i briljantnu satiričnu crnu komediju ''Kralj komedije''. Kroz idućih 10-ak godina snima još nekoliko zaboravljivih komedija, a 1993. se na iznenađenje mnogih pojavljuje u izvanrednoj fantastičnoj komičnoj drami Emira Kusturice ''Arizona Dream'' gdje ekran dijeli sa Johnnyem Deppom i Faye Dunaway. Kao i u slučaju Scorsesovog filma, Lewis iznova potvrđuje svoj dramski glumački talent kojeg tijekom karijere i nije imao suviše prilike demonstrirati. Posljednji nastup, Lewis ostvaruje 2016. u osrednjem krimi trileru ''The Trust'' gdje glumi oca lika kojeg tumači Nicolas Cage, a 2017. nas uslijed zdravstvenih komplikacija zauvijek napušta.
Uz brojne nezaboravne uloge i specifičan komičarski stil koji je inspirirao brojne generacije komičara poput Jima Carreya, Lewis će biti upamćen i kao veliki filantrop i humanitarac. U periodu karantene koji nam neminovno predstoji, svakako pokušajte pronaći neki od njegovih klasika i dobro se nasmijati jer nam to najviše treba u ovim teškim trenutcima.
