Film "Sandra" talijanskog majstora Luchina Viscontija je mračna, raskošna melodrama, moderna adaptacija mita o Elektri i Orestu, smještena u drevni grad Volterru u Toskani. Radnja prati Sandru (Claudia Cardinale), mladu Talijanku koja se, u pratnji svog američkog muža, vraća u obiteljsku vilu kako bi prisustvovala ceremoniji posvećenoj njezinom ocu, židovskom znanstveniku ubijenom u nacističkom logoru. Njezin povratak ponovno rasplamsava intenzivnu, incestuoznu vezu s bratom Giannjem, s kojim dijeli uvjerenje da su njihovi majka i očuh odgovorni za očevu smrt. Film postaje gotika modernizma, gdje se obiteljski dekadencija, dekadentna tjeskoba i povijesna trauma (nacizam i antisemitizam) prepliću unutar raskošne, ali propadajuće aristokratske vile. Visconti koristi stiliziranu kinematografiju i naglašene emocionalne sukobe kako bi prikazao unutrašnji raspad Sandre, čiji se napeti odnosi i opsesija prošlošću sudaraju s njenom nemogućnošću suočavanja sa stvarnošću.

Film prati Elliasa Barnèsa (Marc-André Grondin), uspješnog mladog kreativnog direktora pariške modne kuće, čiji se stresni život vrti oko glamura i visokog društva. Iako se čini da je na vrhuncu karijere, Ellias počinje osjećati bol u prsima. Kada neočekivano umre njegov otuđeni otac u Montrealu, Ellias odlazi riješiti formalnosti, no tamo otkriva mračnu i šokantnu obiteljsku tajnu. Legrand majstorski gradi sporu, ali stalno rastuću prijetnju. Koristi atmosferu i minimalizam da bi gledatelja uvukao u spiralu nelagode, gdje Ellias shvaća da je naslijedio mnogo gore od očevog slabog srca. Film je tragedija o toksičnoj muškosti i naslijeđenom zlu koja plijeni discipliniranom kontrolom nad kamerom i sposobnošću da stvori intenzivno i šokantno kino iskustvo.

Treći svijet je više od dokumentarnog filma o Haustoru – legendarnom zagrebačkom bendu koji je oblikovao glazbenu scenu bivše Jugoslavije. To je priča o dvije kreativne suprotnosti: Darku Rundeku i Srđanu Sacheru. Pritom, Treći svijet nije tek biografski portret ni nostalgično prisjećanje već mozaik o suprotnostima koje su se spojile zahvaljujući magiji svakodnevice i Zagrebu koji ih je oblikovao, čiji se duh, kontrasti i slike prelamaju kroz estetiku Haustora. Kroz otvorene razgovore, prodorne opservacije, raskošnu arhivu i, možda najvažnije, novo okupljanje benda u studiju nakon četrdeset godina na snimanju remakea pjesme Treći svijet, film oživljava vrijeme kada je istoimeni album (1984.) bio dočekan s nerazumijevanjem, a danas se smatra jednim od najznačajnijih pop-rock albuma bivše Jugoslavije.

Nikola je nekoć snimao filmove, a danas je zaglavio u snimanju reklama. Kada dozna za mogućnost da konačno vrati kući posmrtne ostatke svoje bake, koja je tijekom rata bila prisiljena pobjeći iz Hrvatske u Srbiju, Nikola s ocem kreće na putovanje iz Beograda u Dalmaciju. Putem uči lekciju o roditeljstvu, obitelji i uspomenama koje ponekad nisu stvarne.

Nakon godina zlostavljanja i poniženja, grupa stanara staračkog doma „Paviljon“ odlučuje se na oružanu pobunu. Naoružani ilegalnim sredstvima, zauzimaju dom, uzimaju osoblje za taoce i ulaze u sukob s vlastima. Njihova očajnička borba prerasta u medijski i politički spektakl, dok starost postaje njihova prednost – nemaju šta izgubiti i spremni su da idu do kraja. U „Paviljonu“ nastaje novi poredak, vođen osvetom i nakupljenim bijesom, a pregovori s pobunjenicima postaju nemogući.

Studentica Fifi tek se oslobodila toplog ali strogog stiska svoje obitelji, a njena novootkrivena sloboda već je ugrožena. Kada se nakon manje nesreće probudi u bolnici, Fifi će morati brzo odlučiti koliki dio svog novog života im želi otkriti. No uz sumnjičavu i pronicljivu majku neke tajne je teže sačuvati.